Gradnja crkve u Novoj Bukovici
Činjenica da se ova župa iz dana u dan sve više povećavala, ponukala je tadašnjeg župnika da uznastoji oko izgradnje nove, prostrane župne crkve. Premda su zidovi stare crkve bili dosta čvrsti, bila joj je ostala gornja građa-strop, naime, i krov – već jako trošna, cijela zgrada neugledna, niska i mračna, a što je glavno: bila je za tadašnje okolnosti premalena jer su u nju jedva stala sva školska djeca s odraslom mladeži.
Svi ti razlozi potaknuše dakle tadašnjeg župnika (Ciprijanovića), te je podneskom od 15. lipnja 1896. predstavio stanje prečasnom Duhovnom stolu u Zagrebu, zamolio za naputak, kako bi se u Novoj Bukovici dostojna kuća Božja prema broju pučanstva sagradila.
Rješenjem od 10. kolovoza 1896. br. 3096. uputio je prečasni Nadbiskupski duhovni stol župnika da se sporazumi s vlastelinstvom virovitičkim kao patronom crkve, odnosno radi novogradnje same crkve.
Prema tome je naputku slijedila je službena pismena korespondencija s kraljevskom kotarskom oblasti u Slatini, odnosno kraljevskom županijskom oblasti županije virovitičke u Osijeku, kao i usmeno i pismeno sa ravnateljstvom dobara prejasno vladajućeg kneza Stjepana Albrechta Đure Schaumburg-Lippea, poimence s dvorskim savjetnikom Adolfom Hansemanom, što je sve skupa dovelo do određenja doprinosne rasprave, koja je provedena dana 20. svibnja 1899. uz rukovodstvo kraljevskog kotarskog predstojnika dr. Edvarda Križa kao županijskog izaslanika na licu mjesta u Novoj Bukovici.
Rad odbora za gradnju nove crkve
Na toj doprinosnoj raspravi svi priznani zainteresirani čimbenici, kao i sam zastupnik vlastelinstva virovitičkog, priznaše potrebu novogradnje crkve, te ustanoviše i pristadoše na slijedeći troškovnik:
Trošak novogradnje crkve s popravkom starog zvonika iznosio bi 12.500 forinti. Od toga otpadalo bi na vlastelinstvo virovitičko
- za građevne troškove: 10.028 for. 38 nvč
- za ručne težake: 964 for. 36 nvč
- za podvoze: 507 for. 26 nvč
Ukupno 12.500 for. – nvč.
Podvoz za prijevoz građe i ručne težake župljani bi u gotovu novcu namirili. Kako bi se gradnjom nove crkve uz stari toranj cjelokupna građevina vrlo unakazila, a naročito što bi ulaz ispod zvonika bio nespretan i tijesan, župnik je povjerenstvu predložio da bi se stari toranj porušio i novi prema položaju mjesta, tj. prema cesti izgradio, tako da bi pročelje crkve došlo na suprotnu stranu od postojećeg. S tim prijedlogom sporazumješe se odmah izaslanici, te uviđajući opravdanost njegova prijedloga obećaše u to ime prinos od 2000 kruna, da se na župljane rasporeže, ako se pročelje crkve s posve novim zvonikom na suprotnu stranu, tj. prema državnoj cesti okrene. Kako su župljani silno željeli da se tako crkva izgradi i po radi raspoloženja svojih župljana, izjavi odmah i župnik pripravnim da će u to ime od svoje štednje drage volje dati doprinos od 2000 kr. a za manjak da će nastojati inim načinom, a ne daljnjim rasporezom na župljane namaknuti.
Prema tim izjavama sastavljen je i novi troškovnik koji je kraljevska županijska oblast u Osijeku i visoka kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu ispitala i odobrila, prema kojemu je ustanovljeno:
- Gradnja župne crkve K. 25.000,00
- Gradnja zvonika K. 9.902,64
Ukupno 34.902,64 K.
Zauzimanjem gospodina velikog župana županije virovitičke Levina pl. Chavraka Letovaničkog uvažena bijaše predstavka crkvene općine Nova Bukovica, te je uslijedilo rješenje visoke kraljevske zemaljske vlade od 29. kolovoza 1903. br. 6965.1902, kojim je konačno doznačena pomoć iz zemaljskih sredstava u iznosu od 6000 kruna, i to u svrhu posvemašnje novogradnje crkve i zvonika.
I tako je, dakle, napokon došlo da se pristupi izgradnji i da je crkva po odobrenom nacrtu u ovom obliku mogla biti sagrađena.
Početak radova
Na dan 17. veljače 1904. bili su izaslani u Novu Bukovicu zanatlije i radnici koji su obavljali pripremne radove kako bi staru crkvu srušili i na istom mjestu započeli zidati novu.
Nakon što je priređena prostorija u kojoj će se za trajanja i izvođenja novogradnje crkve privremeno obavljati služba Božja, U staroj crkvi služio je po posljednji put službu Božju župnik Andrija Ciprijanović dana 24. veljače 1904. godine uz asistenciju gg. Mije pl. Haraminčića, novobukovačkog kapelana, i Vladimira Kosa, kapelana sladojevačkog. Taj dan sakupilo se naroda u veliku broju tako da je ogromna većina morala izvan crkve ostati, osjećalo se na svima neopisivo čuvstvo i uzbuđenost kad im je Župnik spomenuo što ih sve treba podsjetiti na staru crkvu i koje su sve milosti u njoj primili. Nakon obavljene službe Božje bio je ganutljiv prizor prijenosa Presvetoga u za to pripravljenu zgradicu za buduće obavljanje službe Božje, te se nakon toga narod razišao svojim kućama sa nadom da će, s pomoću Božjom, radosne dane doživjeti u novoj kući Božjoj.
Slijedeći dan, 25, veljače, nakon što su preostali crkveni predmeti iz crkve izneseni, započelo je rušenje crkve koja je za tri tjedna bila sravnjena sa zemljom. Dana 16. ožujka 1904, započelo se skoro na istom mjestu s kopanjem temelja za novu crkvu, pročeljem prema sjeveroistoku. Izgradnju nove crkve rukovodi g. Herman Borchhard. graditelj vlastelinstva virovitičkog.
Blagoslov crkve
Posveta crkve obavljena je na Miholje 1907. godine. Posvetu je obavio gospodin pomoćni biskup i generalni vikar Dr. Ivana Krapac. Za tu prigodu stigao je u pratnji monsinjora Dr. Lovre Radičevića dana 27. rujna vlakom u Slatinu, a iz Slatine kočijom u Novu Bukovicu. Putem radosno od naroda pozdravljen a u Slatini na kolodvoru dočekan po zastupnicima oblasti, vicearhiđakonu Stjepanu Filipovića i županijskom tajniku iz Osijeka Juliju Höckeru. U Novoj Bukovici najsvečanije primljen i pozdravljen po načelniku Stevi Radoviću. Za svečani doček učinilo se je sve što se moglo. Krasan slavoluk, rasvjeta mjesta, crkvena zvona, mužari, domaća glazba, koja je prvi put javno nastupila i zasvirala „Lijepa naša“, pa mnogobrojno svećenstvo, sva inteligencija i cijela župa našla se one nezaboravne večeri na okupu da pozdravi svog biskupa. Sutradan 28. rujna, bio je post za cijelu župu i za posvetitelja biskupa koji je prije podne služio svetu misu u kapeli na groblju, zatim ispitivao djecu iz pučke škole katekizam, te se povoljno izrazio o znanju školske mladeži. U nedjelju na Miholje oko 7:00 ujutro počeo je gospodin biskup svečani obred. Poslije toga služio je svečanu pontifikalnu svetu misu. Propovijedao je župnik iz Grubišnog polja Ivan Nep. Jemeršić, a na koru pjevalo je slatinsko pjevačko društvo „Zrinjski“. Nakon crkvene svečanosti pogostio je domaći župnik biskupa, svećenstvo, zastupnike oblasti te mnogobrojne druge odličnike. Za vrijeme objeda nazdravilo se svetom Ocu, nadbiskupu, patronu i biskupu konsekratoru crkve.
Crkva
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena je u periodu 1904.g -1907.g . u neogotičkom stilu, izgrađena je na mjestu starije barokne crkve, a ta starija barokna crkva bila je izgrađena 1786. godine na temeljima stare templarske crkve. Crkva je jednobrodna, zaključena poligonalnom apsidom kojoj je na stražnjoj strani prigrađena sakristija poligonalnog tlocrta. Na uličnom pročelju građevine ukomponiran je zvonik koji je razdjelnim vijencima podijeljen u dvije etaže. Zvonik je pokriven izrazito visokim krovom u obliku osmerostrane piramide s pokrovom od lima. Lađa crkve je pokrivena dvostrešnim drvenim krovištem sa pokrovom od biber crijepa.. Vanjski zidni plašt pojačan je kontraforima. Pročelja su izvedena u fasadnoj opeci s profilacijama oko otvora, vijencima i soklom u žbuci.
Kako crkva ima jednu lađu odmah upada u oči glavni oltar s kipom Blažene Djevice Marije na nebu uznesene. Oltar i kip sugestivno podižu oči vjernika prema gore, to svjedoči mnoštvo vjernika koji svake godine dolazi ovamo na ispovijed i pričest, i na proštenje 15 kolovoza. Sa strane oltara su kipovi svete braće Ćirila i Metoda. Bočno su postavljena još dva oltara s lijeve strane sveta tri kralja čije je proštenje 6 siječnja a sa strane je Kip Svetog Andrije Bobola i Svetog Alojzija zaštitnika mladeži. Na desnoj se strani nalazi oltar Svete Ane čiji je Kip u sredini dok su sa strane kipovi Svetog Josipa i svetog Andrija apostola. Na blagdan Svete Ane 26. srpnja, dolaze ovamo vjernici susjednih Župa. Oltare, ispovjedaonice i krstionicu načinio je mladi vrsni graditelj iz Tirola Alojzije Zwanger. Orgulje je načinio majstor iz češke po imenu Mozer. Crkvu nadalje ukrašuje križni put velike umjetničke vrijednosti, a izrada je naručena 1918. kod Josipa Kaplana iz Zagreba, a posvećenje je bilo 29. travnja 1923. U crkvi se još nalazi Kip Svetog Antuna, a posvećen je na dan godišnjeg klečanja 1914. godine. U crkvi je i kip Svetog Nikole Tavelića, također u crkvi se nalazi i kip Blaženog Leopolda Bogdana Mandića. Treba spomenuti i crkvenu ogradu iz 1812. godine ručni rad iz Zagreba. Sat na tornju načinjen je 5. svibnja 1938. a napravio ga je majstori iz Osijeka Ivan Zelenko. Oko crkve 2004. godine su izgrađene vanjske postaje križnog puta.
Rješenjem ministarstva kulture, 2010. godine crkva je dobila svojstvo kulturnog dobra, te je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – listu zaštićenih kulturnih dobara.
Obnova Crkve
Nakon dobivenih potrebnih dozvola, dana 18. kolovoza 2015. godine započinju radovi na obnovi župne crkve. Započelo je postavljanje skele oko zvonika, kako bi se pristupilo kompletnoj obnovi. Na zvoniku je promijenjena kompletna građa, te je umjesto bojanog lima prekriven bakrenim limom.
Također pozlaćena je jabuka ispod križa. Obnovljeni križ vraćen je na vazmeni utorak 2016. godine. Iste godine je obnovljen sat na zvoniku, te je obavljena rekonstrukcija nosača i ponovna elektrifikacija zvona, a uz dosadašnja tri, elektrificirano je i četvrto najmanje zvono. Tokom 2017. godine obnavljala se fasada zvonika, gdje je zamijenjena dotrajala opeka, te obnovljene fuge i betonski elementi, ujedno su zamijenjene drvene šalukatre. Drenaža oko cijele crkve napravljena je 2018. godine kada je započela i obnova sokla oko cijele crkve. Obnova vitraja započela je 2019. godine, a radovi su još uvijek u tijeku, također iste godine je obnovljeno krovište crkve. Zamijenjeni su dotrajali dijelovi građe, krovište je podaskano i poletvano, te prekriveno novim biber crijepom. Također promijenjena je kompletna limarija i rine na crkvi